KIKI FESTIVAL – 15 GODINA „KINOTERAPIJE“ ZA DJECU I MLADE

15 godina u misiji rušenja predrasuda, preispitivanja društvene stvarnosti, društvenih normi, tabu tema, održivosti, emocija, različitih perspektiva te sukobljavanja i pomirivanja svjetova djece i odraslih

Selekcija 15. međunarodnog festivala dječjeg filma donosi dvadeset i jedno recentno filmsko ostvarenje te već očekivano obuhvaća sve glavne filmske rodove uz uobičajenu dominaciju animiranoga (više od polovice) te pet igranih i četiri dokumentarna filma.

Međunarodnost festivala iz godine u godinu hrani znatiželjnost zbog sveobuhvatnosti filmskog programa koji se proteže gotovo kroz sve kontinente, a u ovogodišnjem programu od primjerice Češke, Slovačke, Mađarske, Švicarske, Belgije, Iraka do Indonezije, Novoga Zelanda i Kolumbije.

Kako smo se kroz dosadašnje KIKI festivale mogli uvjeriti da problemi djece, napose tinejdžera mogu biti različiti s obzirom na uvjetovanosti kulture kojoj pripadaju, tako smo se kroz ovu KIKI selekciju ponovno prisjetili da su mnogi problemi jednaki i razumljivi djeci i mladima iz cijeloga svijeta.

Svijet mašte i glazbe

Već ptice na grani znaju za KIKI spoj: prožimanje kreativnog, emotivnog i edukativnog potencijala odabranih filmova. Ponekad zaboravimo, no važno je napomenuti koliko cijenimo i uočavamo kreativan svijet mašte svakoga autora/autorice kroz najsitnije detalje njihovih animacija koji tvore nove svjetove ili dočaravaju postojeće, kroz istančan humor, glazbenu podlogu koja je skladana za film i dr. Ovogodišnja selekcija educira nas kroz pregršt tematskih spojeva: maštovit spoj mitologija i vršnjačkog neprihvaćanja, spoj glazbe i pjesme jedinstvenoga kita, spoj genetike i sestrinske ljubavi, spoj astronomije i teorija zavjere, spoj razvoja ljudske vrste i izvanzemaljskog, spoj queer-a i iskrene ljubavi koja pobjeđuje predrasude, spoj antropomorfizma s temama vegetarijanstva, samohranoga majčinstva i prekarijata te spoj pojedinaca koji love svoje snove s vjerom u sebe i uz podršku prijatelja.

Upravo istančanost i „pomaknutost“ mašte autora i autorica filmova potiče i otvara prostore mašte djece i mladih, toliko važne za razvijanje kreativnosti. Mašta naprosto pobjeđuje dosadu i izaziva/provocira uvriježeno mišljenje.

Tema dječje kreativnosti neizbježno reflektira svijet odraslih, ali i dalje podrazumijeva kreativnost na dječji način. Kroz filmove se nerijetko propituje odnos odraslih i djece, bilo kroz svijet odraslih i djece koji se sukobljava ili pak spaja. Propituju se i međusobno razumijevanje kao način na koji se mogu prevladati (samo)destruktivni momenti te kreativni potencijal djeteta koji se tek treba ili želi ostvariti. Postavlja se pitanje mogu li ga roditelji prepoznati i može li ga dijete pokazati, a pritom ne otići u samodestrukciju.

Film je privlačan medij koji objedinjava sliku, pokret i glazbu. Osim vizualne poruke i ove godine nam KIKI nudi film kao glazbenu kompoziciju, kao glazbeno remekdjelo! U nekoliko smo filmova uistinu svjedočili koncertu koji je takoreći odsvirao sve emocije, teme i poruke te nam ostavio za razmišljanje koliko naši postupci utječu na okolinu i hoćemo li ostati podignutih zidova ili dopustiti da netko nama ili mi nekome promijenimo samo dan ili čak život.

Osim što je za ovu sedmu umjetnost specifično da joj glazba daje identitet, daje joj ga i jezik kao moćan simbol. Kroz nekolicinu smo se filmova mogli uvjeriti da nam jezik kao tumač nije potreban da bismo shvatili radnju i poruku jer jezik emocija većina razumije. No, upravo već spomenuta mašta autorica i autora koji idu korak dalje, koji osmišljavaju novi jezik za potrebe filma, stvara novi identitet i privlačnost toga medija.

Pojedinci koji propituju i ruše ustaljene društvene norme

Vrijednosti tolerancije, empatije i nenasilja glavni su civilizacijski manjak, rak-rana čovječanstva. Koliko god se trudili, ponekad je teško ne etiketirati ljude samo na temelju vanjskoga izgleda ili trenutnoga ponašanja. KIKI filmovi i u ovogodišnjoj selekciji bave se problemom etiketiranja i stigme koja obilježava pojedince te prevencijom nasilja u smislu davanja „šanse“ svakoj osobi. Bave se i nasilnicima i žrtvama kojima treba toliko malo da upadnu u zamku samoispunjujućega proročanstva ili da pokažu svoj potencijal i dobru stranu. Mlade gledatelje se poziva da gledaju srcem, a ne očima i daje se do znanja kolika je „jačina“ jedne lijepe geste, jednoga dobrog djela te koliko malo treba da se „otključa“ ili ojača nečiji skriveni potencijal i dobrota u pojedincima te tako potakne pozitivna izgradnja nečijega (krhkoga) identiteta.

I ovogodišnji KIKI bavi se načinima na koji empirijom razbijamo predrasude isprepletene u ograničeno i naučeno mišljenje koje nam zatvara vidike i iskustva te dugoročno šteti okolini. Promjena perspektive može biti produktivna za naš ego koji blokira empatiju i otvorenost svijetu oko sebe.

KIKI filmovi nam opetovano predstavljaju i izuzetne pojedince od kojih učimo da upornost i vjera u sebe i u ono što volimo i radimo mijenja našu mikrosredinu. Dvije su perspektive koje nam i ove godine ostavljaju poruku: 1. kad vjeruješ u sebe – pobjeđuješ i 2. kad ti treba pomoć – pravi prijatelji su tu da priskoče. Vrijedi spomenuti ovdje i podsjetnik na opreku kompetitivnosti i timskoga rada. KIKI nam godinama poručuje da se zajedničkim radom i suradnjom raste, dolazi do cilja ili pak do rješenja problema, prije nego naučenim individualnim natjecateljskim nagonom.

S druge strane, tema povlačenja raspravlja se kroz usamljenost u različitosti ili kroz samostalni rad i stvaranje u kojemu ponekad zaboravljamo svijet oko sebe. Postavljaju se pitanja: možemo li riskirati otkrivanjem svojih tajni najbližima?; hoćemo li u svojoj usamljenosti i povlačenju prepoznati nekoga poput sebe?; zaboravljamo li živjeti?; je li umjetnost koju stvaramo samo u nama ili su nam potrebni i vanjski podražaji da bismo svoj talent pretvorili u umjetnička djela?; jesu li produktivnost i samoća uistinu izravno proporcionalne?

Tema povlačenja od okoline raspravlja se gotovo kroz svaku KIKI selekciju s primjerom filma koji se bavi gubitkom bližnjih, suočavanjem s temom smrti i ljudske prolaznosti kroz oluju emocija i kaos, sve do procesa prihvaćanja tuge i usmjeravanja k lijepim uspomenama koje uvijek ostaju. Uz svu pomoć okoline, ključ je i dalje u nama i naš život teče dalje samo ako se mi pokrenemo. Poruka je gotovo univerzalna – važno je graditi uspomene i zajedničke trenutke.

Jasno, sva teška pitanja film vrlo pitko i jednostavno obrađuje kroz antropomorfizam animacija koji već 15. godinu za redom veseli i educira djecu. No, da djeca i mladi sa svim pobrojenim temama filmova, emocijama i razmišljanjima nakon projekcija nisu ostavljena sama, brinu organizatori koji uz dugogodišnju suradnju s filmskim stručnjacima omogućuju razgovore filmskih edukatora s djecom koje iz godine u godinu uistinu možemo prozvati doprinosom kinoterapiji iz naslova teksta. S obzirom na brojnost škola (i vrtića) koje posjećuju KIKI programe sukladno uzrastima (KIKI 1 – KIKI 5) odgojno-obrazovno osoblje također je pozvano dodatno raspraviti i iskoristiti teme gledanih filmova u sklopu nastavnoga programa.

Održivost na KIKI način

Iz godine u godinu KIKI filmske teme bave se održivim razvojem i slobodno možemo reći da susreću i propituju sedamnaest globalnih ciljeva za održivi razvoj. Posljedice globalno važnih „odraslih“ odluka i akcija neminovno utječu na one najmlađe stanovnike Zemlje, a sasvim je jasno da djeca i mladi bilo posredstvom medija bilo na vlastitoj koži svjedoče brojnim problemima održivosti. Kroz filmove i ovogodišnje selekcije moguće je uočiti izravno ili neizravno izazivanje i propitivanje mnogih globalnih ciljeva čije se postignuće na mnogim područjima s obzirom na podciljeve nadobudno očekuje do 2030. godine.

Tako globalni cilj očuvanja života na zemlji i zaštite klime susreće teme ekoloških katastrofa, ali i primjerice svjetlosnoga onečišćenja koje negativno utječe ne samo na ekosustav u smislu flore i faune nego i na čovjeka koji opetovano zaboravlja da je dijelom istoga ekosustava. Kako u ljudskom svijetu, tako i u prirodi ljude naprosto izbezumljuje drugačije i odstupanje od uobičajeno viđenoga. Ruku pod ruku ide upravo tema antropocentrizma i povijesnoga napora „civiliziranoga“ čovjeka da prirodu podredi sebi, odnosno kapitalu, promatrajući je kroz prizmu besplatne samoposluge ili apsolutnog vladara.

Još jedan od civilizacijskih postignuća, cilj vezan za industriju, inovacije i infrastrukturu moguće je tematizirati kroz odgovornost znanosti za tehnološki napredak koji vodi i do (samo)destrukcije, pa je na zanimljiv i zapravo šaljiv način prikazano okretanje izuma protiv izumitelja odnosno situacije u kojoj izum preraste izumitelja. Nadalje, globalni cilj smanjenja nejednakosti i dostojanstvenoga rada KIKI suočava s prekarnim radom i borbom za financijsku neovisnost, kroz siromaštvo i teške uvjete ruralnoga, ali i gradskoga života.

Konačno, naizgled vrlo važan globalni cilj (četvrti na popisu) koji tematizira kvalitetno obrazovanje kao najmoćnije sredstvo održivoga razvoja KIKI suprotstavlja znanstvenim spoznajama o astronomiji u odnosu na internetske kontraše, provokatore koji prkose znanstvenim činjenicama i kritičkom razmišljanju pukim neslaganjem – neslaganja radi, dok višu razinu sličnih fenomena podrazumijevaju teoretičari zavjere.

Dio rješenja za teme održivosti KIKI nudi kroz vegetarijanstvo, brigu i promišljanje o okolišu, ravnopravnost, marginalizirane skupine, i to iz perspektive promjena koje idu od najmlađih, onih koji nikada nisu premaleni ili premladi da bi imali utjecaj, da bi prvotno mijenjali svoju mikrosredinu.

Tim smjerom od svojih početaka i kreće KIKI festival kojega organizira Društvo „Naša djeca” Zabok i Građanska organizacija za kulturu – GOKUL. Zato se valja prisjetiti da na KIKI festivalu glavnu ulogu djeca i mladi nemaju samo na ekranu, kao glumci i glumice odabranih kratkih filmova već glavnu riječ i odluku o pobjedniku i posebnim pohvalama ima isključivo dječji žiri. KIKI festival, s neumornom organizacijskom i volonterskom ekipom, svekolikom dječjom znatiželjom i maštom, i dalje nastoji oživjeti sve poruke koje već petnaest godina promovira i donosi.

Neda Novosel, Kiki festival tim